Odlazak „barba Pere”

Vijest o smrti skladatelja Petra Bergama jedna je od onih vijesti o odlasku neke drage osobe koja nas zatekne potpuno nespremnima, unatoč njegovim „visokim“ godinama i okrutnom, tzv. novom vremenu, u kojemu smo navikli ispraćati možda i posljednje istinske velikane hrvatske kulture. Razlog nevjerici krije se ponajprije u njegovoj nesvakidašnjoj osobnosti, činjenici da je uvijek bio iznimno prisutan, ne samo u javnom glazbenom nego i u životu mnogih pojedinaca, koje je osvajao kako iznimnom erudicijom, tako i velikom strašću koju je gajio za glazbu, poučavanje, more, plovidbu… Legendarni „barba Pere“ ostavljao je snažan dojam na svakog sugovornika iz jednostavna razloga jer mu je bilo stalo, jer je mario i osjećao te nastojao prenijeti životne i glazbene svjetonazore izgrađene na „zakonitostima prirode“, na „dobroj uravnoteženosti između konstrukcije i emocionalnosti“.

Petar Bergamo / Izvor Hrvatsko društvo skladatelja

U povijesti hrvatske glazbe 20. stoljeća mjesto Bergamova opusa određeno je u stilskom rasponu od postromantizma i atonalitetnosti koja je zaobilazila avangardnu polemiku serijaliziranja parametara (ali je unatoč tomu tragala za takvim usustavljenjima tonova koji neće prekinuti komunikacijsku moć glazbe), pa sve do neoekspresionizma i nekih drugih neostilova koji su odražavali njegovu stalnu potrebu da revitalizira glazbene norme ili, kako je znao reći, „sisteme dogovorenih znakova za prijenos informacija“. Duboko svjestan da istinska glazba nadilazi i vremenske i prostorne okvire, vraćao se uvijek iznova velikim uzorima: Stravinskom, Skrjabinu, Wagneru, pa još dalje ili dublje, Beethovenu.

Završivši studije kompozicije (S. Rajičić) i dirigiranja (Ž. Zdravković) na Muzičkoj akademiji u Beogradu, nakon što su ga u mladosti u rodnom Splitu poučavali Josip Hatze i Ivo Parać, radio je na beogradskoj akademiji (1965–1972) kao asistent i docent, a poslije je kratko predavao i na akademijama u Zagrebu i Splitu. Jedan je od rijetkih hrvatskih akademskih skladatelja koji je komponirao i glazbu za djecu te scensku i filmsku glazbu. Od 1972. do 1983. bio je urednik nakladničke kuće Universal Edition u Beču. Ovjenčan je brojnim nagradama, između ostalog Odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997), a među njegova najpoznatija djela ubrajaju se: Navigare necesse est, Concerto abbreviato za klarinet, Spiriti eccellenti, Musica concertante.

Neka mu je vječna slava i pokoj!